Sajber kultura

Pentagon potiskuje iskusne ratne izveštače i favorizuje desničarske medije.

TL;DR - Kratak sažetak

  • Rizik: Pentagon pooštrava kontrolu nad medijima, primoravajući novinare na kretanje isključivo uz pratnju i uvodeći zabranu za fotografe, što bi moglo ugroziti transparentnost u ratu koji je već prepun dezinformacija.
  • Uticaj: Iskusni ratni dopisnici su marginalizovani, dok su desno orijentisani mediji zauzeli prve redove, čime se ograničavaju teška pitanja o strategiji i usmerava percepcija javnosti o sukobu između SAD i Irana.
  • Izgledi: Ako ova pravila ostanu na snazi, nadzor će ostati površan; tradicionalni mediji i grupe za građanske slobode mogli bi izvršiti pritisak za uvođenje promena, ali Pentagon za sada ne pokazuje znake popuštanja.

Brifinzi u Pentagonu prerasli u sukobe sa medijima dok sekretar odbrane Pete Hegseth kritikuje iskusne ratne izveštače

Unutar sale za brifinge

U petak, 13. marta, trinaestog dana iznenadnog rata Sjedinjenih Američkih Država sa Iranom, zauzeo sam mesto u sali za brifinge Pentagona i posmatrao kako sekretar odbrane Pete Hegseth upućuje nemilosrdne kritike iskusnim novinarima koji su ostali na "lošim" mestima. Počeo je u prepoznatljivom maniru informativnih kanala:

"Nastavićemo sa pritiskom. Nastavićemo da napredujemo. Nema poštede, nema milosti za naše neprijatelje. Ipak, pojedinci iz ove novinarske ekipe jednostavno ne mogu da se zaustave."

Hegseth se fokusirao na "staru gardu", reportere NBC-a, ABC-a, WSJ-a, The New York Times-a i Fox News-a, koji decenijama izveštavaju o sukobima na Bliskom istoku. Optužio ih je za "nepromišljeno" izveštavanje o navodnom iranskom miniranju Ormuskog prolaza, odbacio njihova pitanja o vazdušnoj i pomorskoj nadmoći i insistirao na tome da se naslovi usklade sa zvaničnim stavovima administracije. Čak je pozvao na isticanje naslova "Iran sve očajniji", uputivši oštre kritike mejnstrim medijima koje je nazvao izvorima "lažnih vesti".

Kada je načelnik združenog generalštaba Dan Caine konačno izašao za govornicu, njegov brifing je bio jedini trenutak koji je ponudio konkretne operativne detalje, što je predstavljalo oštar kontrast Hegsethovom teatralnom izlaganju parola.

Pooštravanje ograničenja za medije pod Hegsethom

Otkako je prošle godine stupio na dužnost, Hegsethov kabinet je uveo niz pravila koja ograničavaju rutinske novinarske aktivnosti. Novinari sada moraju imati pratnju pri svakom kretanju unutar Pentagona, a unošenje kafe spolja, što je uobičajeno za reportere koji rade do kasno u noć, zabranjeno je nakon bezbednosne provere u 7 ujutru. Interni dopis koji je procureo do MSN-a citira izvor koji navodi da su "nimalo laskave" fotografije snimljene na brifingu 2. marta podstakle ministarstvo da potpuno zabrani prisustvo fotografa na budućim brifinzima.

Drugi mediji su izvestili o sličnim potezima. Daily Beast je objavio da je Hegseth "odbrusio sopstvenim probranim novinarima" tokom istog brifinga, dok je agencijska vest ABC News-a potvrdila da je Pentagon blokirao fotografe sa njegova poslednja dva brifinga o ratu u Iranu, bez zvaničnog javnog objašnjenja.

Krajnji efekat? Dramatično proređen novinarski korpus. Samo šezdeset novinara dobilo je pristup brifingu 13. marta, što je nagli pad u odnosu na uobičajeno punu salu ratnih dopisnika koju je Pentagon istorijski okupljao.

"Patriotska štampa" u prvim redovima

Hegsethov raspored sedenja namerno je postavio mlađe, desno orijentisane medije — One America News, ZeroHedge, The Gateway Pundit, Real America's Voice, The Daily Wire i Lindell TV — direktno u njegovo vidno polje. Njihova pitanja su bila krajnje blaga, poput: "Možete li nam reći nešto više o Ormuskom prolazu i kada bi on mogao ponovo biti potpuno operativan?" i "Kakav je uticaj na javnost imao neprovereni izveštaj FBI-a o iranskom napadu na Kaliforniju koji je objavio ABC?". Ova pitanja su bila osmišljena da pruže Hegsethu priliku da napadne mejnstrim medije bez rizika da će morati da ponudi suštinske odgovore.

Oštrije pitanje postavio je Michael Gordon iz WSJ-a, koji je pritisnuo Hegsetha u vezi sa iranskim nuklearnim materijalom: "Smatra se da Iran poseduje 440 kilograma visoko obogaćenog uranijuma na najmanje dve lokacije... Možete li uspešno okončati ovu misiju bez fizičkog preuzimanja kontrole nad tim materijalom ili se oslanjate na diplomatske pregovore?" Hegseth je odgovorio neodređeno, obećavajući "niz opcija, uključujući i to da Iran sam odluči da ih se odrekne". Kompletan transkript te razmene arhiviran je na Rev.com.

Širi kontekst rata

Dok su se novinari sporili, sam sukob je eskalirao. U roku od dve nedelje od početka rata, Iran je lansirao rakete na Bahrein, poslao dronove u Liban i zapretio američkim gradovima. Takođe je minirao strateški ključan Ormuski prolaz, što je podiglo cenu nafte na približno 100 dolara po barelu, što je skok od 40 procenata od početka borbi. Hegsethovi brifinzi su izostavili ove operativne detalje, čak i nakon što su se dva američka aviona sudarila u vazduhu noć pre zasedanja 13. marta.

U odvojenom intervjuu, šef politike Pentagona rekao je za Politico da ovaj sukob "nije beskonačan rat niti pokušaj promene režima", nastojeći da redefiniše rat koji postaje sve haotičniji. Ipak, medijski razdor unutar sale za brifinge ukazuje na paralelnu bitku za percepciju javnosti.

Implikacije na medijski nadzor

Zatvorena atmosfera u Pentagonu signalizira jasnu strategiju: ograničavanjem pristupa iskusnim ratnim dopisnicima i popunjavanjem prostorije ideološki bliskim medijima, Ministarstvo odbrane usmerava narativ dok kritičko preispitivanje potiskuje na marginu. Kako je izvestio New York Times, napadi administracije na "lažne vesti" pojačani su Hegsethovim javnim prekorima novinarima, čime se stvara "medijski rat" koji se odvija uporedo sa oružanim sukobom.

Za javnost, rizik predstavlja ratni narativ lišen nijansi i odgovornosti. Za novinare, uticaj je opipljiv kroz efekat zastrašivanja: manje prilika za postavljanje teških pitanja, manje izveštavanja sa terena i rastući osećaj da Pentagon tretira medije kao protivnike, a ne kao partnere. Izgledi ostaju neizvesni; tradicionalni mediji vrše pritisak na Pentagon da vrati puni pristup, dok grupe za građanske slobode ukazuju na ove poteze kao na moguće kršenje Prvog amandmana.

🔮 Predviđanja futuriste

Predviđanje za 2029:

  • Politika izveštavanja isključivo uz pratnju koju je Hegset uveo mogla bi prerasti u trajni sistem „Pentagonskih medijskih akreditacija“, stvarajući uski krug novinara sa vladinim odobrenjem koji bi dobijali ekskluzivne brifinge i obuku, što će neminovno promeniti način na koji ratni izveštaji stižu do američke javnosti.
  • Kako model „patriotske štampe“ bude uzimao maha, novi mediji bliski administraciji mogli bi se povezati sa AI alatima za generisanje brifinga, omogućavajući prilagođavanje informacija u realnom vremenu. To bi moglo usmeriti narative ka povoljnijim prikazima američkih vojnih akcija, dok bi ozbiljno istraživačko novinarstvo ostalo u drugom planu.
  • Grupe za građanske slobode i tradicionalne redakcije mogle bi intenzivirati pravne sporove, što bi dovelo do saslušanja u Kongresu i potencijalnog uvođenja novih pravila o transparentnosti. Ti propisi bi mogli oslabiti kontrolu Pentagona nad medijima ili, s druge strane, učvrstiti strože zahteve za izveštavanje uz obavezne bezbednosne provere u budućim sukobima.